Vino je Božansko piće – jedno drugačije promišljanje o vinu –

Vino je Božansko piće – jedno drugačije promišljanje o vinu –
15. aprila 2019. Gvozden Radenković

Vino je Božansko piće

-jedno drugačije promišljanje o vinu-

Na štandu vinarije Bibich, Skradin,  na ovogodišnjem BeoWine sajmu vina, imao sam priliku da upoznam jednog velikog vinskog šarmera, vinskog poetu i filozofa vina, gospodina Darka Petrovića Skradinjanca.

Nakon dužeg, prijatnog razgovora sa njim o pojmu, suštini i harmoniji vina,  gospodin Darko Petrović Skradinjanac, mada nerado daje intervjue, pristao je da za Svet vina odgovori na nekoliko pitanja, na čemu sam mu neizmerno zahvalan.

Intervju je vođen za vreme trajanja dve ovogodišnje vinske manifestacije: Beogradskog sajma vina(BeoWine fair) i Novosadskog salona vina.

Kako bi u potpunosti sačuvali njegovu autentičnost, razgovor prenosimo u izvornom obliku.  

S.V. Slušajući Vaša promišljana o vinu sa filosofskog i metafizičkog aspekta, ja Vas, bez namere da zvučim pretenciozno, na izvestan način, doživljavam kao nastavljača dela sjajnog mađarskog pisca Bele Hamvaša, koji je, bar u ovim krajevima, slavljen kao veliki filosof vina.

D.P.: Bélu Hamvasa uzimam za svog duhovnog mentora u promišljanju fenomena vina. Sjajan filozof. Kad pogledamo okolnosti u kojima je živio i koje su ga okruživale, njegov značaj u suvremenom razvoju misli biva još veći. Osvijestio je vino u svom principu magičnom poetikom poput istinskog čarobnjaka. Nastavljajući njegovu misao, nastojim promišljati esenciju vina kao nužno razračunavanje ili bolje rečeno nadopunjavanje konvencionalnog mišljenja koje vino definira u svom pojavnom obliku, u svojoj predmetnosti, izvan odnosa sa svojim imanentnom duhovnim principom.

Konvencionalno mišljenje, temeljeći se isključivo na čulnom opažaju i racionalnosti, vino percipira kao realnost po svojoj predmetnoj pojavnosti, što je čista iluzija. Zašto? Jer, vječno oscilirajuća ili promjenljiva predmetnost jest samo stvarna nipošto realna, to je samo svijet stvari, dok su vančulni principi ili zakoni ti po kojima postoji realnost, jer su nepromjenljivi i zato realni. Oni vladaju pojavnim svijetom.

Zamislite da dokazujem vašu suštinu kroz vaše fizičko kemijske parametre. Koliko ste visoki, teški, kakve vam je boje kosa, oči, kako se oblačite i tisuće takvih informacija, što sam zapravo rekao o vama? Ništa. Nasuprot tome, kad doživim vašu emociju, vašu misao i osjećaje onda kažem „E, ovaj čovjek je veliki personalitet, garantiram svojim životom“. Tako i kod vina. Misterij vina leži prvenstveno u doživljaju ispred bilo kojih oblika racionalnosti koji su slijepa ulica, osim one koja prigrlivši intuiciju i instinkt kreće prema vančulnim razinama.

Univerzalna svijest kao konstituens vremena, tj. beskonačne sadašnjosti pretpostavlja višu razinu svijesti ili apstrakcije od gole predmetnosti u svojoj pojavnosti. I tu Béla Hamvas na poetski jedinstven i čaroban način, inspiriran vinom kao harmonijskom strukturom tj. „harmoniziranom plemenitom intoksikacijom“, visoko podiže čašu rubin nježnog vina, slaveći ljudsku prirodu u kontekstu vrhovnog zakona prirode, zakona kontinuiteta, vječnosti ili Božanskog principa. Misterij života i nije ništa drugo do rješavanje vlastite konačnosti, kako biti vječan.

„Jutro stiže vinotočo, vinom vrč napuni, kolo svoda nebeskoga ne čeka, požuri. Prije nego se uruši ovaj svijet prolazni, ti peharom nježnog vina mene sruši. Rađalo se sunce vina sjajem pehara, užitak ako tražiš sna se riješi ….“ kaže Hafiz Muhammad Shirazi 14.st., zasigurno jedan od najvećih poeta svih vremena.

Iz arhive fotografija Darka Petrovića

S.V. Bela Hamvaš deli narode na vinske i rakijske. Po njemu vinski narodi su FRANCUZI, ŠPANCI, ITALIJANI, GRCI i MAĐARI. S obzirom da su ove konstatacije izrečene pre stotinjak godina, da li bi Bela danas revidovao svoje stavove, imajući u vidu da su se vitikultura i proizvodnja vina, u međuvremenu, masovno razvili u celom svetu?

D.P.: Čovjek je integralno biće prirode. Sve što postoji u Kozmosu postoji u njemu. Na razini sadašnje induktivne svijesti čovjek toga nije svjestan. Velika prepreka na tom putu je iluzija pojavnog svijeta koju čovjek ne može razriješiti čulnim i racionalnim kategorijama. Zato svojom instinktivnom i intuitivnom spoznajom pronalazi put do svoje skrivene esencije, svoje neprolaznosti, upotrebom „nepokretnog pokretača“ ili stimulansa, ovdje govorimo u kontekstu vina i rakije.

Béla Hamvas promišlja vino kao „harmonijski plemeniti intoksikator“ koji ima moć da kroz transpersonalni čin utapa vlastitu svijest u vlastitu nadsvijest i podsvijest . Takav doživljaj vlastitog totaliteta nužno uvodi čovjeka u višu razinu svijesti. Zato se događa i kaže „In Vino Veritas“ ili Bélin citat „Na koncu ipak ostaju samo  dvojica, Bog i vino“ itd..

„In this world of illusion, take nothing other but this cup of wine. In this playhouse, don´t play any games but love“. U ovoj iluzornoj stvarnosti, ne uzimaj ništa osim čaše vina. U ovom kazalištu lutaka, ne igraj nikakve predstave osim ljubavi. Hafiz

Béla spominje Francuze, Španjolce, Talijane, Grke i Mađare, pa i nas Balkance u kontekstu vinskih naroda, jer su to narodi kroz koje se razvijala kultura vina. No, kako u konvencionalnom mišljenju vino još nije osviješteno kao harmonijski napitak, s pravom Béla to naziva pretpovijesnom erom. Prava povijest počima samoosvještenjem vina kao duhovnog principa u obliku harmonijskog napitka. Kao plemenita harmonizirana intoksikacija, ad hoc nas zaokreće iz predmetnosti i osjetilnosti direktno u našu dušicu, u naš skriveni totalitet, gdje smo jedno sa Kozmičkim principom neprekidnosti, po kojoj dimenziji više svijesti mi nadilazimo vlastitu konačnost. Definitivno za Bélu Hamvasa vino je piće vječne sadašnjosti, kako prošle, sadašnje tako i buduće sadašnjosti, „Božanski napitak“.

S.V. Šta je vino, u suštini?

Pojam vino pretpostavlja potpunu sinkronizaciju vinske strukture po njegovom imanentnom duhovnom principu harmonije. Sve ostalo ne može se nazivati vinom, već samo vinskom strukturom.

Esencija vina jeste piti vino, a zlatno pravilo vina jeste „Pij me sa mjerom“. Normalno, to ne piše na čaši, ali je zapisano u svijesti. Znači, onaj koji toga nije svjestan nije u stanju piti vino, doslovno bježeći od sebe samo se sakriva iza vina. Mnogi će reći vino je bilo slabo, jer me opilo. To je notorna laž. Opila ih je njihova luda glava, da se našalim.

I čovjek i vinova loza sadrže imanentni duhovni princip, onaj idealan princip transmutacije energije tj. harmonizirane fermentacije, zato su antičke i pra antičke civilizacije fermentaciju slavili kao božanstvo.

Konvencionalno vinsko tržište, tj. vinski mainstream u suštini tek su zagrebali površinu vinske esencije. Sipati vino na nepce, percipirati ga memorizirajući njegove fizičko kemijske parametre, pa zatim ispljuniti vino, ubijeđeni da su spoznali što je vino. Nedopustivo sa aspekta vinske esencije. Prvo, svi fizičko-kemijski parametri, njih oko 1350 poznatih i dvije trećine još nepoznatih, su oscilacijske i promjenljive prirode te kao takvi ne mogu imati realno značenje. Jer, kad bi bili realni, kad bi to bila istina, onda bi svaki normalan čovjek proizvodio idealno vino. Normalno da to ne može biti. Drugo, objektivni su samo vrlo mali broj osviještenih fizičko-kemijskih procesa u interakciji sa  prirodom koja svake godine stvara nove fizičko kemijske i biološke pretpostavke grožđa.

Primarne, sekundarne i tercijalne fermentacije vina izražavaju sortnost kao uvod u vino. Samo vrijeme, kao apsolutni princip, ima moć konstituiranja harmonije enzimatskih procesa kao generalnu i esencijalnu bit vina. Bez harmonije vino je samo fizičko kemijska struktura, samo sortnost kao uvod u vino, još nije vino, bez obzira od koliko komponenti je strukturirano. Zašto? Jer samo vino kao harmonični plemeniti napitak ima moć sinkroniziranja ljudske duše. Zato je vino Božanski napitak. Zato je umnost Béle Hamvasa osvijestivši vino kao princip sinkronizacije, neprolazna.

Dakle, vino pretpostavlja stanje u kojem su sve fizičko-kemijske komponente, znane i neznane, maksimalno izbalansirane i izharmonizirane unutarnjim vančulnim duhovnim principom vina, principom vremena. Takvo vino, vođeno vizijom vinara, njegovom duševnom (emocija-misao-osjećaj) kompatibilnošću, njegovim iskustvom, instinktom i intuicijskom spoznajom vančulnog principa vremena, odnosno principa kontinuiteta od čega je i sam strukturiran, jeste vino. Samo takvo vino posjeduje, kako ja volim nazvati, vinsku auru, kao potvrdu Božanskog napitka. Bez vinske aure vino ostaje samo fizičko kemijska struktura vinske sortnosti. Vino kao pozitivni skup činjenica ne postoji, niti je moguće.

Onog čovjeka koji se uspije poistovjetiti sa Božanskim principom nazivamo svetac i zato aura oko njegove glave predstavlja objektivaciju tog principa kao općeljudskog dobra. Tako i ono vino koje uspije sve komponente svoje strukture, znane i neznane, poistovjetiti odnosno izbalansirati sa sebi imanentnim duhovnim principom vina dobije vinsku auru. Vinska aura je nježnost, poput najsavršenije kineske svile i baršuna, onaj stupanj sinkronizacije u kojoj su svi parametri maksimalno izharmonizirani gdje u niti jednom trenutku nije moguće izdvojiti niti jednu komponentu iz cjeline ili svaka komponenta izražava cjelinu. U prirodi samo nježnost predstavlja energiju vječnog trajanja ili neprekidnosti.

Zato u pojmu vina slavimo sve one vinoljupce i duhovne pustolove, koji se u beskrajnim neprospavanim noćima utapaju u harmoniju vina eksplorirajući svoju bićevnost i duhovnost.

„Wine comes in at the mouth, And love comes in at the eye; That’s all we shall know for thruth, Before we grow old and die. I lift the glass by my mouth, I look at you and I sigh“. Vino upijamo na usta, Ljubav upijamo okom; To je sve što trebamo znati o istini, Prije nego ostarimo i umremo. Podižem čašu ustima, gledam te i uzdišem. William Butler Yeats 

S.V. Da li ste saglasni sa mišljenjem da vinar, ma kako dobar stručnjak bio, ne može napraviti dobro vino, ako je loš čovek?

P.D.: Vrlo jednostavno, disharmonija nije rezonantna harmoniji, one se odbijaju, nisu interferentne. Zloća nastaje u disharmoniji. Kad bi disharmonična duša mogla praviti harmonično vino, siguran sam da vino ne bi postojalo. Drugim riječima, mnogi se bave vinarstvom, a vrlo malo ih je koji uspijevaju napraviti harmonično vino. Vinarski vijek vinara je vrlo kratak. Potrebno mu je u prosjeku 15 godina da postane vinar, i u ostatku života može napraviti maksimalno od 7 do 10 harmonijskih vina. Promišljajući idealno vino Rudolf Steiner je to dobro zamijetio, vinu bi trebalo cca. 7 godina da bi postalo harmonijsko vino. Vinarstvom se mogu baviti svi bez problema, ali je uistinu vrlo malo vinara. Dakle, samo onaj koji uspije dosegnuti razinu vinske harmonije može se smatrati vinarom.

 

S.V. Večita tema – uparivanje hrane i vina. Nekada su i tu vladala stereotipna pravila-principi, ali danas, u vreme molekularne gastronomije, uparuje se „sve sa svačim“. Danas su sve ređe prezentacije vina bez uparivanja sa adekvatnim zalogajima.

I Enologija i Gastronomija počivaju na istom duhovnom principu, principu harmonije, drugim riječima principu neprekidnosti ili kontinuitetu. Samo po tom principu jedno i drugo imaju svoj smisao. Oba dvoje u kontekstu ljudske ishrane uistinu jesu najsofisticiraniji odnos čovjeka i prirode. Mainstream odnosno konvencionalno mišljenje ni izbliza to još ne shvaća. Fenomen uparivanja vina i hrane ispunjava se samo u onim pokušajima koji odgovaraju na pitanje što jesti/piti, zašto jesti/piti i kako jesti/piti. A takvi pokušaji uistinu su vrlo rijetki. Ova problematika vrlo je kompleksna i duboka te zahtijeva poseban prostor. Možda drugom prilikom možemo se posvetiti i toj temi.

 

S.V. Još jedna tema koja nema kraja: žene i vino.

Najdublji smisao žene odigrava se u njenoj ženstvenosti. To je nad racionalna kategorija pretpostavljena čovjeku, ali isključivo u doživljaju, kao najviši stupanj harmoničnosti. Dakle, ženstvenost je najdublji poetski izraz i kao takav jedina je metafora u eksplikaciji vinske aure. Aure nježnosti. Ponavljam, nježnost kao vrhovni princip neprekidnosti, jedina je energija koja ima vječno trajanje. Preporučujem svim ženama ovoga svijeta, upijajte se u harmoniju vina s mjerom i vašoj ženstvenosti neće biti kraja.

VINSKA DUŠA

Tebi koji me ispijaš, Ja Sada, svakom svojom kapljicom poručujem:

Ne zaluđuj se prividom mog formalnog sadržaja,  nego upijajući se u Mene s mjerom, u Sebi tragaj za svojom Dušom! Po njoj Ja i Ti jesmo Jedno, po njoj sva srdašca kucaju istim otkucajem! Podsjećam te ushićeno kako tvoje postojanje nije samo puka činjenica, već poseban dar! Zato, upijajući se u mene oslobodi sebe!

DARKO PETROVIĆ SKRADINJANAC

S.V. I na kraju, recite, molim Vas, gde i kako se začela vaša duhovnost vina i zašto su vas prozvali vinski savant?

Moja duhovnost vina proizašla je iz dvadesetogodišnjeg druženja sa mladim karizmatičnim Skradinskim vinarom Alenom Bibićem „Bibich Vina“, kao inspiracija na esenciju vina i duhovni princip vina. Njegova vinarska karizma bezuvjetno vjeruje i potpuno je svjesna da u zrnu grožđa leži apsolutna priroda. Taj doživljaj koji on duboko nosi u sebi, u svojoj intuitivnoj i instinktivnoj spoznaji, jeste ona krajnja i najdublja dimenzija koja skriva njegovu tajnu kao vinara. To je ona dimenzija koja njegova vina usmjerava ka fenomenu harmonije. To nije racionalna dimenzija i ne može se naučiti. Ili je imaš ili nemaš. Mi smo u suštini dva paralelna svijeta, vinarski i filozofski. Njegova misija jeste da vino napravi i odvede u potpunu harmoniju, a moja misija jeste da osvijestim bitak vina odnosno njegov duhovni princip. Ovaj odnos vina i misli koliko je komplementaran toliko i nije. Ali obojica smo, svaki na svoj način, dostigli onu razinu u kojoj je vino uistinu otvorilo svoju bit kao Božanski napitak. Vjerojatno je to jedina vinarija na svijetu gdje se svaka kapljica vina stvorena u viziji i dušici vinara prelijeva u duhovnosti i filozofiji vina. Bibich vinarija mala je vinarija, ali ogromnog kredibiliteta u svijetu. Kroz svo ovo vrijeme nadahnuti vinom kao „Božanskim napitkom“ stvaramo prijatelje vina na svim dijelovima svijeta, od New Yorka do Beograda, na autentičan, duhovan, jedinstven i neponovljiv način.

Nadimak „Wine Savant“ dali su mi Amerikanci, nakon vrlo uspješne prezentacije vina u New Yorku, oduševljeni mojom vinskom duhovnošću i filozofijom vina.

 

Razgovarao: Gojko Radanović